Aronija i sibirska aronija

Aronija - zdravlje u bobicama

Aronija je bobičasta biljka i izgledom najviše podsjeća na borovnicu! Ona predstavlja veoma jako, prirodno oružje u prevenciji bolesti i suzbijanju raznih bolesti jer veoma poboljšava imunitet!

Sibirska aronija, (lat. Aronia melanocarpa) porijeklom je iz sjeverne Amerike, područja današnje sjeveroistočne Kanade. Botanički, uvrštavamo je u bobičasto voće iz porodica ruža (Rosaceae). Listopadni je grm, oko 2-3 metra visine sa pojedinačnim cvjetovima bijele boje skupljenim u grozdove.

Plod je bobica, oporog i pomalo kiselog okusa koji vam se vjerovatno neće dopasti ali je njen sadržaj pun korisnih sastojaka - antioksidansa i antocijanina, minerala i vitamina - prava bomba zdravlja za organizam. Najbolje je jesti sirovu kao bobicu ali od nje se može praviti i sok, prekmez, liker,vino, itd. Naziv sibirska nosi zbog toga što može da izdrži veoma niske temperature! Čak do -50 C!

Postoje tri vrste aronije:

 - crna aronija (Aronia melanocarpa),

- tamnocrvena (Aronia arbutifolia)

- ljubičasta (Aronia prunifolia)

Štetočine ne napadaju ovu biljku tako da nema potrebe da se koriste insekticidi!

Antioksidativni kapacitet aronije i njenog soka je mnogostruko veći nego kod borovnice ili šljive!

Mnogobrojna istraživanja otkrila su da ova biljka poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama, a svakodnevnim korištenjem vrijednosti kolesterola i triglicerida se snižavaju te se tako štiti kardiovaskularni sustav. Ublažava migrene i glavobolje, učinkovito snižava krvni tlak, te blagotvorno djeluje na crijevnu sluznicu i želudac. Osim toga, aronija je poznata i po tome što podiže cjelokupni imunitet organizma, smanjuje upale, spriječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta, a omogućava i bolji rad žući i jetre. Zreli plodovi i sok sadrže velike količine beta karotena i zeaksantina koji štite stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene, a kožu od opasnih sunčevih zraka i melanoma. Regulira rad gušterače i razinu šećera u krvi, a samim time može biti korisna u liječenju dijabetesa i metaboličkog sindroma i svakako se preporučuje dijabetičarima. Koristi i kod nepravilnog rada štitne žlijezde, potiče zarastanje rana, usporava starenje kože sprečavajući nastanak bora i strija, a pomaže i kod upale i proširenih vena. Aronija stvara i snažnu zaštitu od pojave demencije i nastanka Alzheimerove bolesti!

Usto, prava je riznica biološki aktivnih spojeva. Ima ih preko 300. Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente - C, A, E, B1, B2, B3, B5, B6, B9, a od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom i jodom.

Nakon otkrivanja ljekovite moći krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje njen intenzivan uzgoj i danas se uzgaja širom Europe. Potiče iz istočnog dijela Sjeverne Amerike odnosno današnje Kanade, a američki Indijanci od davnina je poznaju kao vrijednu prehrambenu i ljekovitu biljku. Bobice aronije su sušili i mljeli i tako ih kombinirali s mesom i brašnom. Svježe plodove su najčešće koristili kod želučanih problema i proljeva, gripa i prehlada, a od listova aronije su radili čaj za cijeljenje rana. Najbolje uspjeva u hladnoj klimi gdje zime traju 5-6 mjeseci, a ljeta su blaga, s temperaturama koje ne prelaze 20 stupnjeva...

Što je to Sibirska aronija?

Zahvaljujući tome što jako dobro podnosi zimu i mraz, te temperature do minus 47 stupnjeva C dospjela je i do Rusije i Sibira. Ekstremno niske temperature na njoj ne ostavljaju nikakve posljedice. Sibirska aronija ili lat. Aronia melanocarpa ima vrlo visok postotak polifenola, vitamina C, E i beta-karotena što je čini jednom od najjačih poznatih i ispitanih antioksidanasa. 

Od svih je upravo Aronia melanocarpa najkvalitetnija. Poznatija je još i kao divlja sorta i obično po grozdu nosi samo 10 do 15 bobica, ali su one zato tri puta jače, to jest zdravije od kultiviranih, kalemljenih sorti. Mineralima bogato zemljište Rusije osigurava prirodno široku paletu minerala, bez dodatnih fertilizatora.

Ruski biolog Ivan Vladimirovič Mičurin još je krajem 19. stoljeća istraživao i dokazao moć aronije. Suvremeni znanstvenici su se za nju zainteresirali tek 90-ih godina prošlog stoljeća pa je uslijedio niz novih studija provedenih u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Kanadi, SAD-u i Rusiji. Zanimljivo je spomenuti i da su aroniju primjenjivali i nakon nesreće u Černobilu i to za smanjenje tegoba bolesnika izloženih zračenju...