Aronija - zdravlje u bobicama
Aronija je bobičasta biljka i izgledom najviše podsjeća na borovnicu! Ona predstavlja veoma jako, prirodno oružje u
prevenciji bolesti i suzbijanju raznih bolesti jer veoma poboljšava imunitet!
Sibirska
aronija, (lat. Aronia melanocarpa)
porijeklom je iz sjeverne Amerike, područja današnje sjeveroistočne
Kanade. Botanički, uvrštavamo je u bobičasto voće iz porodica ruža
(Rosaceae). Listopadni je grm, oko 2-3 metra visine sa pojedinačnim
cvjetovima bijele boje skupljenim u grozdove.
Plod je
bobica, oporog i pomalo kiselog okusa koji vam se vjerovatno neće dopasti ali je njen sadržaj pun korisnih sastojaka -
antioksidansa i antocijanina, minerala i vitamina - prava bomba zdravlja za organizam. Najbolje je jesti sirovu kao bobicu ali od nje se može praviti i sok, prekmez, liker,vino, itd. Naziv sibirska nosi zbog toga što može da izdrži veoma niske temperature! Čak do -50 C!
Postoje tri vrste aronije:
- crna aronija (Aronia melanocarpa),
- tamnocrvena (Aronia arbutifolia)
- ljubičasta (Aronia prunifolia)
Štetočine ne napadaju ovu biljku tako da nema potrebe da se koriste insekticidi!
Antioksidativni kapacitet aronije i njenog soka je mnogostruko veći
nego kod borovnice ili šljive!
Mnogobrojna istraživanja otkrila su da ova biljka poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama, a svakodnevnim korištenjem
vrijednosti kolesterola i triglicerida se snižavaju te se tako štiti
kardiovaskularni sustav. Ublažava migrene i glavobolje, učinkovito
snižava krvni tlak, te blagotvorno djeluje na crijevnu sluznicu i
želudac. Osim toga, aronija je poznata i po tome što podiže cjelokupni
imunitet organizma, smanjuje upale, spriječava razvoj virusnih i
bakterijskih infekcija urinarnog trakta, a omogućava i bolji rad žući i
jetre. Zreli plodovi i sok sadrže velike količine beta karotena i
zeaksantina koji štite stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene,
a kožu od opasnih sunčevih zraka i melanoma. Regulira rad gušterače i
razinu šećera u krvi, a samim time može biti korisna u liječenju
dijabetesa i metaboličkog sindroma i svakako se preporučuje
dijabetičarima. Koristi i kod nepravilnog rada štitne žlijezde, potiče
zarastanje rana, usporava starenje kože sprečavajući nastanak bora i
strija, a pomaže i kod upale i proširenih vena. Aronija stvara i snažnu
zaštitu od pojave demencije i nastanka Alzheimerove bolesti!
Usto, prava je riznica biološki aktivnih spojeva. Ima ih preko 300.
Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente - C, A, E, B1, B2, B3, B5,
B6, B9, a od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem,
manganom, fosforom i jodom.
Nakon otkrivanja ljekovite moći krajem sedamdesetih godina prošlog
stoljeća počinje njen intenzivan uzgoj i danas se uzgaja širom Europe.
Potiče iz istočnog dijela Sjeverne Amerike odnosno današnje Kanade, a
američki Indijanci od davnina je poznaju kao vrijednu prehrambenu i
ljekovitu biljku. Bobice aronije su sušili i mljeli i tako ih
kombinirali s mesom i brašnom. Svježe plodove su najčešće koristili kod
želučanih problema i proljeva, gripa i prehlada, a od listova aronije su
radili čaj za cijeljenje rana. Najbolje uspjeva u hladnoj klimi gdje
zime traju 5-6 mjeseci, a ljeta su blaga, s temperaturama koje ne
prelaze 20 stupnjeva...
Što je to Sibirska aronija?
Zahvaljujući tome što jako dobro podnosi zimu i mraz, te temperature
do minus 47 stupnjeva C dospjela je i do Rusije i Sibira. Ekstremno
niske temperature na njoj ne ostavljaju nikakve posljedice. Sibirska
aronija ili lat. Aronia melanocarpa ima vrlo visok postotak polifenola,
vitamina C, E i beta-karotena što je čini jednom od najjačih poznatih i
ispitanih antioksidanasa.
Od svih je upravo Aronia melanocarpa najkvalitetnija. Poznatija je
još i kao divlja sorta i obično po grozdu nosi samo 10 do 15 bobica, ali
su one zato tri puta jače, to jest zdravije od kultiviranih,
kalemljenih sorti. Mineralima bogato zemljište Rusije osigurava prirodno
široku paletu minerala, bez dodatnih fertilizatora.
Ruski biolog Ivan Vladimirovič Mičurin još je krajem 19. stoljeća
istraživao i dokazao moć aronije. Suvremeni znanstvenici su se za nju
zainteresirali tek 90-ih godina prošlog stoljeća pa je uslijedio niz
novih studija provedenih u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj,
Poljskoj, Kanadi, SAD-u i Rusiji. Zanimljivo je spomenuti i da su
aroniju primjenjivali i nakon nesreće u Černobilu i to za smanjenje
tegoba bolesnika izloženih zračenju...
No comments:
Post a Comment